Iznad Mokrog, na stijeni oblikovanoj rukom vječnosti, uzdiže se Gradina – tiho i moćno svetište povijesti.
Tu je stajao Mokriskik, ilirski grad iz davnine, koji su Rimljani pretvorili u svoj vojni, upravni i duhovni centar. U njegovom podnožju, prije više od 1500 godina, podignuta je ranokršćanska bazilika s krstionicom – jedna od prvih iskri vjere na ovim prostorima, kolijevka krštenja i duhovni temelj kršćanske Bosne i Hercegovine.
Kroz ovaj prostor marširali su narodi i carstva:
- Iliri su ga gradili,
- Rimljani organizirali,
- Avari razarali,
- Hrvati oplemenili,
- Osmanlije stoljećima vladali.
Ali ništa – ni vatra ni mač, ni sila Istoka ni pritisak Zapada – nije uspjelo zatrti svetost ove zemlje.
Pod ovom gradinom počivaju stećci knezova, velikana i naroda koji nije pristajao biti zaboravljen.
Iz ovog kamena još uvijek odjekuje prvi “Amen” naših predaka.
Ovdje se ne gubi pamćenje – ovdje ga zemlja čuva umjesto nas.
- Bazilika je možda ruševna, ali duh njezin stoji.
- Kameni križ možda oštećen, ali značenje nije.
- Vjera možda progonjena, ali nikad pokorena.
Mokro nije samo mjesto. Mokro je zavjet. I stijena koja nosi duh tisućljeća.
