Na granici Mokrog i Turčinovića, preko rječice Mokašnice, nalazi se povijesno mjesto poznato pod imenom Skakala.
Ovaj naziv potječe od niza kamenih humaka — ukupno njih trideset i tri — koji su nekada služili kao prijelaz preko rječnog korita. Mještani su ih vlastitim rukama ukopali kako bi olakšali prolazak između sela, osobito u vrijeme kada nije postojao most.
Rječica Mokašnica izvire u Mokrom za kišnih dana, prolazi kroz Turčinoviće, Uzariće i Jare te se ulijeva u Mostarsko blato. Iako je povremena, njezine poplave znale su potpuno onemogućiti prolaz, pa su Skakala bila od presudne važnosti za svakodnevni život.
Sve do izgradnje mosta krajem tridesetih godina prošlog stoljeća, Skakala su bila jedina veza između Turčinovića, Mokrog i ostalih dijelova župe. Tijekom većih kiša ili poplava, prelazak preko kamenih humaka bio je iznimno opasan – voda bi ih znala potpuno prekriti, a svaki korak bio je rizik.
O Skakalima svjedoči i fra Svetozar Petric, koji ih spominje u svojim “Prijateljskim pismima” objavljenima 1939. godine u časopisu Kršćanska obitelj, pod pseudonimom Danko. U svom pismu opisuje tadašnji život u Turčinovićima i svakodnevne poteškoće s prijelazom preko Mokašnice, ističući važnost tih kamenih prijelaza u životu lokalnog stanovništva.
Danas Skakala više nemaju svoju prvotnu funkciju, ali ostaju simbol povezanosti i snalažljivosti starih naraštaja. Ona svjedoče o vremenu kada su ljudi, oslanjajući se na vlastite ruke i zajedništvo, stvarali rješenja koja su im omogućavala život u skladu s prirodom.
